Kad se u Crnoj Gori razmišljalo hladne glave?

Ono što nije moglo proteklih godina dobilo je „vjetar u leđa“ Nacrtom zakona o vjerskim slobodama i pozivom za članstvo Crne Gore u NATO. Nacrt je svojim sadržajem podigao na noge SPC i njene vjernike, poslušnu i violentnu klerikalnu armiju, time što je uveliko ograničavao dosadašnje nesputano i neprimjereno djelovanje SPC. Sve to je pomoglo u omasovljenju i radikalizaciji uličnih protesta i uvelo političku situaciju u zemlji u neregularne i rizične tokove, uključujući i pokušaj državnog prevrata. Postoje situacije koje u svojem redosljedu vrijednosti nikada ne bih koristio, bez obzira koliko to bilo oportuno za mene. Jedna od takvih situacija je pokušaj političkog prevrata sa pozicija rusofilstva, srbofilstva i svetosavlja i obaranja Nacrta zakona o vjerskim slobodama i opstrukcije pristupanja Crne Gore NATO-u. Sve ostale priče kojima se zamajavala javnost i lakovjerni, već skloni da u povjeruju u sve što je protiv vladajućeg DPS-a, o borbi za demokratiju i poštene izbore, sve sa likom Putina na prsima, imaju odlike najobičnije farse. Ali, kad se u Crnoj Gori razmišljalo hladne glave?