Otvorena škola za pačiće male
Direct Media Ga-Ga
Šteta što se e-novine nisu ugasile bar pre nekoliko dana, pa da svi članovi redakcije, besposleni i sveže nezaposleni, stignu u Letnju školu (novinarstva) gde bi ih taman uoči sećanja na genocid u Srebrenici sačekali doajeni srpskog žurnalizma – Draža Petrović i Veljko Lalić, sve glavni urednik do glavnog urednika, šefovi dnevnih novina „Danas“ i nedeljnika „Nedeljnik“…
*Jeste l’ čuli, kumo, verujte, bez šale/ otvara se škola za pačiće male
Tobož nekadašnja firma-imperija Dragana Đilasa pod imenom Direct Media, koja se danas predstavlja kao „network across South-East Europe region“, brinući o srbijanskim medijima, organizuje nekakvu Letnju školu gde gostuje kuso i repato, može im se, Summertime and the living is easy.
*Tako je i bilo, verujte, bez šale/ otvorila s’ škola za pačiće male.
Zahvaljujući tajnom e-insajderu, dobismo i detalje. Na Letnjoj školi 7. jula gostovaše Draža Petrović („Danas“) i Veljko Lalić („Nedeljnik“). Koliko smo na fotografijama videli, to je škola bez klupa, bez table, bez računara, bez papira. Predavači su relaksirani kao na plakatu; pesak, naočare za sunce, sokić, slamka i neke prazne knjige koje bi trebalo da budu default načitanosti.
*Svi pačići došli, na skamijam’ stoje/ stari patak metno naočari svoje.
Ne zna se o čemu su točno govorili Draža & Veljko, jedino znamo da Srebrenica nije bila tema; ne voli Petrović da ga podsećaju šta je nekad pisao i mislio, a što danas isto misli ali ne može da piše – ipak je, jebiga, „Danas“ glasilo građanskog otpora u cirkusu „Ne davimo Patkice“. Neće ni Veljko Lalić, nekadašnji glavni urednik Miškovićevog „Pressa“ da se seća svoje ružne prošlosti; i on je danas savest opozicije, takorekuć Duck – walk like a duck, talk like a duck, it must be a duck!
*Sve ih je upiso u katalog, male/ pa ih je prozivo, verujte, bez šale.
Gledam fotografiju polaznika ove „Škole“; gledaju u Veljka & Dražu kao da su pred njima Đilas & Mišković; o čemu li ova dvojica nepismenih i od humora amputiranih urednika mogu da pričaju? Čika Jova Zmaj mi je sve objasnio kad je napisao
*Pa se onda šeto s ozbiljnošću krutom/ učio ih, učio, i knjigom i prutom.
Kad je Draža, đak „Glasa javnosti“ i „Kurira“, postao urednikom „Danasa“, a nesrećnoidni Veljko, netalentovan za pisanje, prekomandovan za prvokomandujućeg u nedeljniku pod inspirativnim imenom „Nedeljnik“, onda je čudo što u Direct Školi Media nije bio D.J.Vučićević, on je za svaki summer bolje voćno osveženje od Čiča Draže.
Još živuće e-novine protestuju šta u Školi nije bio Vukašin Obradović, šef NUNS ćelije, najnepismeniji novinar u poslednjih 150 godina srbijanskog novinarstva. Kako je Direct Media uspela da se ne seti čoveka koji je ove godine od EU dobio blizu dva miliona evra za svoje nebulozne projekte? Vukijeva erotska ispovest, recimo, kako su njegove „Vranjske novine“, sa tiražom od 2.800 primeraka (od kojih se proda čak oko 1.400) uspele da od EU magaraca budu nagrađene sa samo 120.000 evra, prevazilazi Dražin humor ili Veljkovu patkicu.
*Nije bilo uspeha učiteljskom trudu/ cela muka njegova ostade zaludu.
Nakon svega, smrt e-novina izgleda časna i dobrodošla. Zamišljam horror: Direct Media me zove na Summer School, ali pod uslovom da budem vickast kao Draža! Ono: Svekrve Srebrenice? Ili: Jetrve Srebrenice? Bolje da nas nema, nego da nas sa njima ima.
*Ništa više ne nauči pačurlija ta/ nego što je i pre znala Ga, ga, ga, ga, ga!
Jovo, Zmaj si!


del.icio.us
Digg
Facebook
