Greatest shits srbijanskih duck-medija
Kukaju o cenzuri, a cenzurišu Tasovca
Povodom izložbe “Necenzurisane laži” koju je organizovala Informativna služba SNS u galeriji “Progres”, gde su javnosti predstavljeni kritički tekstovi iz srbijanske štampe, kako bi se jednostavno dokazalo da nikakve cenzure već godinama nema – a, što je uzbudilo bulumentu iz NUNS i NDND, “Danasa” i “Blica” koji, kao da se stide svojih uradaka, oglasio se izjavama za “Kurir” i pomenuti “Blic” ministar kulture i informisanja Ivan Tasovac. Kako to obično biva kod velikih zagovornika slobode, mediji koji su preneli ministrovu izjavu – morali su da je cenzurišu. E-novine prenose u celosti izjavu ministra Tasovca; plavom bojom obeleženi su delovi koji se ne dopadaju Vukašinu Obradoviću, Dinku Gruhonjiću, Draži Petroviću, “Blicu”, Patkicama, tviterašu Slaviši Lekiću i ex-supruzi Bojani, BIRN-u i Slobodanu Georgievu…
Izjava 1
Izložbu „Necenzurisane laži“ još nisam video, ali sa neskrivenim ushićenjem pratim svakodnevne performanse dela naše javne scene u štampanim i elektronskim medijima, kao i na društvenim mrežama.
Bukvalno od prvog dana mandata naše Vlade čitam, gledam i slušam kritike o ugroženosti slobode javnog izražavanja i državnoj kontroli medija.
Bilo bi pošteno da je celokupna medijska zajednica, makar skromno, pohvalila to što je ovo prva Vlada koja, zalaganjem za medijski pluralizam, projektno sufinansira medijske sadržaje svojih najžešćih kritičara. Ali to se nije dogodilo.
Jedan od primera “objektivnosti” ocena o Vladi Srbije ali i poštovanja novinarske struke je programski urednik NDNV, koji već dve godine, na predlog svog udruženja učestvuje u radu komisija Ministarstva kulture i informisanja kada kaže:
“Da, drugarice i drugovi, dame i gospodo: RTV-om danas vlada ljudski i profesionalni šljam, najgori još od devedesetih naovamo! A njima – poput marioneta – komanduje netalentovani bivši novinar u pokušaju, najzloglasniji ministar informisanja u modernoj istoriji Evrope, diktator u pokušaju Aleksandar Vučić”.
Siguran sam da u slučaju Dinka Gruhonjića, koji je ovo izjavio, nije u pitanju ideološki čin, već emotivna zbunjenost, pošto upravo u mandatu “diktatora u pokušaju” predsedava Komisijom za elektronske medije koja na raspolaganju ima budžet od 76 miliona dinara.
Očekujem da otvaranje poglavlja 23 i 24 pomogne da kritike prema ovoj i svim budućim vladama, za koje uvek ima i razloga i mora biti prostora, ne budu iracionalne, već utemeljene na činjenicama.
Izjava 2
Bez obzira na medijske zakone, povlačenje države iz vlasničke strukture medija i projektno sufinansiranje, već dve godine smo suočeni sa neopevanim entuzijazmom dela naše medijske scene da spinuje priču o cenzuri ili autocenzuri i konstantno celokupnoj javnosti deli moralne lekcije.
To je brilijantno sublimirao Slaviša Lekić: “Prirodno je i logično biti protiv režima Aleksandra Vučića i magaraca koji ga okružju. To je civilizacijska dužnost. Moralni a ne ideološki čin”.
Pod moralnim činom se verovatno podrazumeva da novcem koji ste dobili na konkursima Ministarstva obavljate svoju civilizacijsku dužnost.
Vlada Srbije poštuje novinare i novinarsku profesiju. Zato komisije koje predlažu medijske sadržaje i kako rasporediti novac građana Srbije, većinski čine eksperti novinarskih udruženja i medijskih asocijacija. To bi trebalo da bude garant objektivnosti i neupliva politike.
U takvim okolnostima, potpuno je prirodno što nas predsednik NUNS Vukašin Obradović, član komisija i korisnik budžetskih sredstava za svoje projekte, s pravom upozorava: „Ako se uzme u obzir slobodan prostor za kritiku, ispostavlja se da je u vreme režima Slobodana Miloševića bilo više slobode medija“.
Legitimno je žaliti za vremenom devedesetih, naročito u danima kada je Republika Srbija otvorila poglavlja 23 i 24 u pregovorima o članstvu u Eveopskoj uniji. Koristim priliku i da se izvinim gospodinu Obradoviću što njegov strah da „vlast ne preza ni od čega“ i da je „Vučićev režim brutalniji od Miloševića” nije ozbiljnije uzet u razmatranje. Zato očekujem da NUNS izda oštro saopštenje da je Federika Mogerini zapravo prerušena Buba Morina.
To bi bio važan korak u demokratizaciji društva i pomoć autorima medijskih “Belih knjiga” da ne moraju da crvene od stida u godinama koje su pred nama.
Izložbu „ Necenzurisane laži“ još nisam video, ali dovoljno je i ovih nekoliko primera za koje zaista molim da ih niko ne shvati lično.
+++
Evo reakcija iz tzv. Slobodne Štampe Srbije (SŠS):


del.icio.us
Digg
Facebook
