Spektakl na otvaranju devetog Kustendorfa
Film je mrtav, živele guske
Osim Ministarstva kulture, pokrovitelj Kustendorfa ove godine je i kompanija „Gasprom njeft“. Uprkos tome, na festivalu prisutni osećaju, kako kažu, da su umetnici smetnja, teg našim vlastima već dugo, a čak i kada se "garnitura" vladajućih promeni, tada stvari postaju još gore. Umetnici, kažu, ćute da je to ponižavajuće i poražavajuće, zato je veliko postojanje "Kustendorfa" na kojem se mladi uče kako se helikopterom, novcem poreskih obveznika i kapitalom velikih kompanija stiče nezavisnost
Na otvaranju još jednog Kustendorfa nije nedostajalo čudnih stvari. Setivši se da su guske spasile Rim grakćući, Kusturica je svečano izjavio medijima da će u doba strašne ugroženosti umetnosti guske na njegovom festivalu možda spasiti i film (valjda zato što se recimo rimuje sa Rim), pod svojim guščijim sloganom: Film je mrtav, živeo film (a ne Rim).
Taj ljubitelj fraza i gusaka i ove godine traga za graničnim prelazom, kako kaže, između običnog života i katarze. U to ime publikum u Prokletoj avliji na Mećavniku prilikom otvaranja festivala morao se praviti, kako prenose mediji, više gladnim nego sitim, opštom socijalom, kada se na sceni pojavio Emir Nemanja Kusturica u odori kuvara, pod belom kapom u vreme ručka, noseći u ruci kutlaču, klanjajući se i obilazeći stolove. Nije ostalo zabilježeno da li su svi nakon toga doživeli katarzu napustivši obični život.
Ako ih već ne pojedemo i tako doživimo katarzu, organizatori su istakli da od gusaka možemo nešto naučiti. Guščije kamarile sklone su intrigama o vlasti i životu uopšte, ako su dobro podgojene, ispunjavaju svoj cilj tek posle reza nožem, pogotovo kad na duhovnoj trpezi polete kašike. Kusturica je istakao da s Kustendorfa ljudi ponekad uzlete za guskama koje su pravi kolektiv, jer dok lete prave formaciju u obliku slova V (fali onda samo još podignuti palac), lepše i dalje lete kad se drže zajedno, a na čelu je uvek najjača guska. Ako se srpski narod ne nauči kolektivizmu na Kustendorfu od gusaka, neće se nigde ni naučiti.
Jedan od ciljeva Kustendorfa jeste i to da mladi autori nauče da je skromnost vrlina. Zato su gosti doletali helikopterom (a ne na guskama) i dočekivani na heliodromu u Kusturičinoj avliji. Kao pravi duhovnik i skromni domaćin, Kusturica je na heliodromu izražavao dobrodošlicu časteći goste hlebom, solju i rakijom. Kada je sletio japanski reditelj, Kusturica mu je poručio: „Uzmi hleb i so, prekrsti se i probaj našu rakiju, medovaču, prijatelju moj”, poručujući Holivudu da je Koki Hasei i dalje naš, iako je postao slavan. Radi se o tome da je mladi Japanac 2009. godine primio pravoslavlje u Crkvi Svetog Save i Nemanje Kusturice na Mećavniku, a Emir ga je svojeručno krstio i nadenuo mu ime Stefan.
Uzevši u obzir da već ima svoj heliodrom, crkvu, grad i festival, Kusturica je na otvaranju dopustio svojim guskama da odlete sa scene, praćene praskom zlatastih konfeta. Ministar kulture Ivan Tasovac, otvarajući festival, primetio je da festivali poput Kustendorfa razvejavaju godinama taložene magle srpske kulture, primećujući da je vedro na Mećavniku. Unutrašnjost Srbije, samo njeno srce, ističe ministar, pokazali su šta se može napraviti, dok sumorni beogradski saloni čekaju novi krug očaja. Videvši njihovu ulogu na “festivalu za razvejavanje magle”, ministar je doslovce zamolio organizatore da mu dopuste da povede guske u Beograd, jer se sa njima “put vidi bolje, nego sa mnogima koji su skoro uspeli da nas ubede da srpske kulture nema bez njih“. Kusturica je istakao da će na festivalu najbolja hrana biti sadržana u izreci: „Emancipuj sebe, izvuci se iz mentalnog ropstva“.
Osim Ministarstva kulture, pokrovitelj Kustendorfa ove godine je i kompanija „Gasprom njeft“. Uprkos tome, na festivalu prisutni osećaju, kako kažu, da su umetnici smetnja, teg našim vlastima već dugo, a čak i kada se “garnitura” vladajućih promeni, tada stvari postaju još gore. Umetnici, kažu, ćute da je to ponižavajuće i poražavajuće, zato je veliko postojanje “Kustendorfa” na kojem se mladi uče kako se helikopterom, novcem poreskih obveznika i kapitalom velikih kompanija stiče nezavisnost.
Uobičajeno onesvešćen, Emir Kusturica na kraju naglašava da Kustendorf, za razliku od drugih, pita pre svega o estetici i moralu i nalazi odgovor izgleda na heliodromu. Tako se, kaže, umirućem filmu čuva čast i on skončava lepo, dok polako guske odleću.


del.icio.us
Digg
Facebook
