Podli ispad odmetnika sa Mokre Gore
Kusturica zgazio na Vučićevo gostoprimstvo
Grubo zloupotrebivši gostoprimstvo koje su mu na proslavi rođendana Srpske napredne stranke ukazali premijer Aleksandar Vučić i čelni ljudi te partije, gde mu je čak bilo dozvoljeno i da se obrati prisutnim gostima, nebuloznim optužbama koje je izrekao na račun Velike Britanije, kontroverzni reditelj Emir Kusturica ne samo da je krajnje neprimereno uvredio ambasadora te zemlje koji je kao gost takođe prisustvovao skupu SNS-a, već je svesno i sa očigledno zlom namerom otvoreno pljunuo u lice svojim domaćinima. S obzirom da je Kusturici dobro poznato da se u ovim krajevima, u skladu sa tradicionalnom gostoljubivošću u koju se svi balkanski narodi s ponosom zaklinju, napad na gosta ujedno smatra i napadom na njegovog domaćina, svojim istorijski potpuno neutemeljenim trabunjanjem olinjali rusofil sa Mokre Gore svesno je napao ne samo politiku Vlade Srbije i njenog prvog čoveka, već je drsko zgazio na njihovo gostoprimstvo i čast koja mu je, očigledno nezasluženo, na proslavi bila ukazana
Da će se govor Emira Kusturice na proslavi sedmog rođendana SNS-a pretvoriti u do sada neviđeno drsku provokaciju upućenu lideru te stranke, postalo je jasno već iz uvodnih reči kojima je potrošeni reditelj objasnio da se na skupu pojavio isključivo iz zahvalnosti za donacije koje su Vučić, SNS, ali i država Srbija dali njegovim kvazikulturnim projektima – festivalu Kustendorf i parku prirode na Mokroj Gori, ali i Andrićevom institutu u Andrićgradu u susednoj Bosni i Hercegovini.
“U vremenu kada u svetu vlada trend ukidanja kulture, premijer brine i o kulturi i državnim sredstvima. Kad zaškripi pomaže i Andrićgradu i u Kustendorfu”, otkrio je Kusturica svoje prave, ali i jedine razloga zbog kojih se našao na proslavi naprednjaka. Odapinjući otrovne strele na dobro poznatu adresu, Kusturica je “neimenovanim donosiocima odluka“ poručio da je “bolje reći ne nego ponizno klimnuti glavom”.
“Nije lako rešavati obične dane i dileme koje oni donose. Jutarnji pogled u ogledalo je prelomna tačka između biti ili ne biti. Praksa na Balkanu govori da je u političkim bitkama ne bilo važnije izgovoriti u presudnim momentima nego pokorno klimati glavom i reći da”, poručio je Kusturica onima koji se svakodnevno suočavaju sa donošenjem teških odluka koje istovremeno moraju da zadovolje imperative opstanka i modernizacije Srbije i iracionalnih očekivanja pretežnog dela stanovništva koja podstiču sejači lažnih mitova među kojima istaknuto mesto ima i sam Kusturica.
Našavši se grubim previdom organizatora na proslavi politike čiji je jedan od najzakletijih protivnika, Kusturica je dobio i iskoristio priliku da, na sebi svojstven način, obavesti Vučićevu partijsku bazu da sve ono što njihov lider i njegova vlada rade, u suštini predstavlja najobičnije slugaranstvo i kapitulantsko klimanje glavom pred neprijateljski nastrojenim zapadnim silama.
“Jer ako nam ubice uzmu mitove, nema Srbije, kao što Amerike nema bez Holivuda”, rekao je Kusturica neizlečivo frustriran činjenicom da ga centar američke filmske industrije nikada nije prihvatio. Zaslepljen svojim frustracijama i razarajućom mržnjom prema onome što je za njega u svakom pogledu ostalo nedostižno, od civilizovanog sveta odavno odbačeni reditelj već pune dve decenije svoje lične frustracije predstavlja kao planetarni problem, a izvor svekolikog zla u savremenom svetu redovno i bez izuzetka nalazi u Holivudu.
Vrhunac svoje cinične paskvile, olinjali rusofil sa Mokre Gore dosegao je u trenutku kada je, izmišljajući i falsifikujući istorijske činjenice, premijeru Srbije ukazao da “nije čudo što Srbiji ultimatum donose Britanci”, ne pojašnjavajući pri tome ni jednom jedinom rečju o kojem ultimatumu konkretno govori.
“Kosovo je najveće poglavlje političke pljačke novije istorije Evrope. Nije takve bilo od amputacije Sudeta od Češke. Kosovo je bilo početak novog imperijalizma, gde su one stare vazale, koji su se nekad zjapili po šatorima, preselili u hajate i ridžensije i dali im mikrofone preko kojih se prenosi informacija da je bolje biti rob nego faraon. U toj ideji su uvek prednjačili Englezi i nije slučajno da vam je, Aleksandre, baš engleski ministar inostranih poslova doneo vest u kojem postaje jasno da ulazak u Evropu znači i priznavanje Kosova. Još su davno engleski lordovi, a to piše u knjigama, bili pisci izveštaja iz Istanbula i kraljici majci nazivali Srbe malim Rusima u Evropi, dakle još od vremena Otomanske imperije”, uspeo je da izgovorio Kusturica u svom manijakalnom nastupu.
Iako Britanija nikada u istoriji, pa čak ni u onim retkim trenucima kada su se dve zemlje nalazile na suprotnim zaraćenim stranama, Srbiji nije isporučivala ultimatume, iznošenjem takve neistine Kusturica je svesno i ciljano provocirao britanskog ambasadora koji se, u odsustvu šefova diplomatskih misija SAD i Nemačke, logično nametnuo kao najpogodnija meta za napad. Iz diplomatskih izvora mogli smo doznati da je do izostanka američkog ambasadora Majkla Kirbija i njegovog nemačkog kolege Aksela Ditmana sa proslave upravo i došlo zbog, za njihove države, neprihvatljive liste govornika na skupu, što se pre svega odnosilo na Milorada Dodika i Emira Kusturice i poruka za koje se moglo pretpostaviti da će ih ovaj odmetnuti rusofilski dvojac zasigurno uputiti sa govornice. To je, prema istim izvorima, bio i jedini razlog za izostanak dvojice ambasadora sa svečanosti, a ne, kako su to pojedini krugovi pokušali da predstave, njihovog neslaganja sa politikom koju vodi premijer Vučić koji je do sada uživao gotovo bezrezervnu podršku Vašingtona i Berlina.
Kao što su Amerikanci i Nemci imali pouzdane informacije o Kusturičinim podlim namerama da zloupotrebom govornice, provociranjem i vređanjem zapadnih predstavnika izazove skandal i Vučićev sukob sa ključnim zapadnim ambasadama u Beogradu, isto tako je i kremaljski službenik sa Mokre Gore od svoje obaveštajne logistike iz ruske ambasade unapred imao informaciju ko će od zapadnih ambasadora biti prisutan na ceremoniji, zbog čega je, sticajem okolnosti, u svoj govor na silu umetnuo Veliku Britaniju i notorne neistine vezane za tu zemlju i njenu ulogu u istoriji balkanskih naroda.
Zahvaljujući svojoj beskrupuloznosti, retko viđenoj nepristojnosti i očiglednom deficitu elementarnog kućnog vaspitanja, Kusturica je ipak uspeo u svojoj nameri da izazove diplomatski skandal. U trenutku dok je zapadne zemlje poredio sa Hitlerovim Rajhom, a Britaniji prikačio nepostojeću etiketu donosilaca ultimatuma, britanski ambasador Denis Kif demonstrativno je napustio skup čime je izrazio negodovanje zbog uvreda izrečenih sa zvanične govornice skupa na račun države koju predstavlja. Tek posle izvinjenja čelnih ljudi SNS-a, Kif se vratio u salu kako bi čuo govor premijera Vučića.
Kako bi bar donekle umanjio nastalu štetu, već na početku svog obraćanja prisutnima premijer Vučić se, u diplomatski prihvatljivoj formi, ogradio od Kusturičinih uvredljivih besmislica i prisutne pozvao da aplauzom pozdrave sve strane goste, uključujući i britanskog ambasadora.
“Dame i gospodo, dragi prijatelji, a svi koji su ovde sa nama naši su prijatelji. I mislim da smo uspeli da pokažemo da smo u stanju da okupimo ljude iz celog sveta, koji ne moraju da nas podržavaju, ali koji žele, mogu i hoće da nas čuju. Zato vas molim da jednom velikim aplauzom pozdravite sve naše prijatelje iz sveta, sve ambasadore koji su ovde, da se moj prijatelj Kusturica ne naljuti, i Denisa Kifa, i gospodina Čepurina, i da pokažemo da je to put koji ćemo da gradimo i pravimo i u budućnosti”, rekao je Vučić na početku svog govora koji je zbog nastale situacije nepredviđeno morao da izmeni već na samom početku.
Pored ovakvih prijatelja, Vučiću neprijatelji nisu ni potrebni
Uprkos nedvosmislenoj ogradi premijera Vučića od Kusturičinih provokacija, pojedini pripadnici takozvane tvrde struje SNS i narednih dana su nastavili da raspiruju zlo koje je, sa njihove stranačke govornice, posejao šizofreni reditelj sa Mokre Gore. Tako se na ambasadora Kifa, na svom fejsbuk profilu, među prvima okomio poslanik SNS-a Vladimir Đukanović zvani Đuka, široj javnosti poznat kao zagovornik ekstremnih šovinističkih stavova i čovek koji se kao govornik redovno pojavljivao na skupovima u organizaciji fašističkog pokreta “1389”.
“Izvinite gospodine Kif što ste se osetili uvređenim kada je Kusturica govorio. Izgleda da teško prihvatate kritiku na račun vaše države. To je razumljivo. Vas niko ne sme da kritikuje, jer ste vi Bogom dani da delite lekcije drugima. Taj drski Kusturica vas je ujeo za srce. Iskren da budem, moje je poraslo kao planina. Ne zbog toga što ste se našli uvređenim, već zbog činjenice da je istina najmoćnije oružje. To oružje vas je razoružalo i ogolilo“, napisao je pomahnitali Đukanović.
Kako bi pojasnio da i pored Vučićevog izvinjenja ambasadoru Velike Britanije, on ostaje pri svemu izrečenom, Kusturica se obratio javnosti preko svog omiljenog dnevnog lista “Politika” i tom prilikom na račun zvaničnog Londona izneo dodatne uvrede.
Priznajući da sadržaj njegovog govora nije bio unapred dogovoren sa Aleksandrom Vučićem, Kusturica je poručio da je sve što je napisao i rekao deo njegovih “dubokih ličnih uverenja”, čime je potvrdio da, osim poriva za materijalnim iskorišćavanjem Vlade Srbije, ništa zajedničko nema sa politikom i vrednostima koje ona promoviše.
“Naravno da Aleksandar Vučić nije imao pojma o tome šta ja nameravam da kažem. Zanimljivo je da je britanski ambasador burno reagovao na jednu istinu, potisnutu već duže vreme, ali ipak golu istinu”, napisao je Kusturica iznova pokušavajući da brutalnim silovanjem činjenica svoje besmislice predstavi kao istinu.
Pored toga što je svojim nevaspitanim ispadom pred premijerom i čitavom javnošću Srbije Kusturica demonstrirao svoju bahatost, ovaj krupni organizacioni promašaj SNS-a imao je i svoju dobru stranu. Ma koliko u svojoj dobronamernosti prema ljudima koji to ne zaslužuju, ponekad možda bio i naivan, Aleksandar Vučić je u poslednjem ispadu Emira Kusturice, koji je obilovao nepoštovanjem prema ukazanom mu gostoprimstvu, mogao jasno da uvidi i shvati da mu blizina i prijateljstvo takvih ljudi ne može doneti ništa dobro. Hteo on to javno da prizna ili ne, nakon ove mučne epizode Vučiću je postalo kristalno jasno da mu pored takvih “prijatelja” kao što su Dodik, Kusturica, Đukanović i njima slični, neprijatelji uopšte i nisu potrebni.


del.icio.us
Digg
Facebook
