Obogatiste mi mozak i sačuvaste mi zdrav razum

Photo: Bojan Tončić

Vaši tekstovi su nenadmašni, toliko objektivni, upozoravajući, toliko dobri da sada čak i neke kolege na poslu provire na vaše stranice, bez obzira na njihova uvjerenja. Mislim da im ništa bolje i nisam mogao "otkriti" u moru smeća. A koliko sam samo ja naučio od vaših tekstova, uporno čitajući i hraneći um objektivnim i "apsurdnim" stvarima izgleda da i ja postadoh piskaralo

Poštovana redakcijo!

Možda će vama, vrsnim poznavaocima pisane riječi, ovo moje pismo izazvati smijeh ili ćete ga odmah baciti u koš, ali prije nego što išta od spomenutog učinite znajte da se u krugu obitelji nikad većim nisam osjećao nego kad je izašao moj tekst u e-novinama. Dijete koje je u ratu proživjelo tragediju znalo je oprostiti, a vi ste to znali prepoznati, naročito vi, gosp. Lukoviću, iako mi uža obitelj nije nikad spomenula taj tekst, žao mi je što se i oni nisu vodili kršćanskim načelom; oprostiti – da, zaboraviti – ne. Mater nije imala snage, mislim čak da ga nije ni pročitala, ali nema veze. Moj zadatak je obavljen. Iako bješe banalan, taj moj dječak iz Novigrada Istarskog kojem oca ubiše pri gašenju požara, kuću zapališe i u vjetar mu otpuhnu djetinjstvo i najbolje godine, a tko bi objavio taj tekst nego Vi, poštovana redakcijo. Priznajem, nisam pisac, a cjelog života sam htio biti, ako ne pisac onda barem piskaralo, a E-novine su mi prve dale “ulazak”, tako sam se ja osjećao, ulazak u piskaranje.

Photo: Ymer Pacarizi

Vaši tekstovi su nenadmašni, toliko objektivni, upozoravajući, toliko dobri da sada čak i neke kolege na poslu provire na vaše stranice, bez obzira na njihova uvjerenja. Mislim da im ništa bolje i nisam mogao “otkriti” u moru smeća. A koliko sam samo ja naučio od vaših tekstova, uporno čitajući i hraneći um objektivnim i “apsurdnim” stvarima izgleda da i ja postadoh piskaralo. Elem, hvala Vam E-novine na jutrima i jutrima smijeha, suza i koječega. Obogatiste mi mozak i sačuvaste mi zdrav razum u ovoj bari punoj krokodila. Zato, nećete se ugasiti, radi vaših vjernih čitatelja, koje ne ostavljate same na ovim balkanskim vjetrometinama uz pokliče koji zazivaju tlo, krv i nož, a Vi uporno pokazujete smjer i dijelite nam kompase.

Od srca hvala, vaš suradnik i čitatelj, Vlaho Mihočević,

Gruda, Konavle, Hrvatska.

Volimo vas svi!